Dječji strahovi i zebnje

Zebnja je također normalna u emocionalnom razvoju djece. Kod djece se to javlja kao veliki strah i zabrinutost. Zebnja može nastupiti kod djece koja prolaze kroz niz promjena u životu. Na primjer, djeca mogu osjećati zebnju ako se presele u novu kuću, krenu u novu školu ili se počnu baviti nekom novom aktivnošću. Zebnja se može pojaviti kod djece koja ne razumiju što se događa njima ili njihovim najmilijima.

Dječja zebnja se može očitovati kroz niz raznih ponašanja, kao što je svađanje i tuča s braćom i sestrama ili s prijateljima, nastupi gnjeva, nemiran san, česti plač, pribijanje uz nekoga ili prkos. Ponekad je teško razumjeti uzroke djetetovog ponašanja. Ako znate što se događa vašem djetetu, lakše će vam biti protumačiti znakove koji ukazuju da dijete možda osjeća zebnju.

Reagiranje na djetetov strah i zebnju

Nemojte dijete ismijavati ako osjeća strah ili zebnju. Iako ono čega se dijete boji može izgledati smiješno i glupo, strah koji vaše dijete osjeća od toga je vrlo ozbiljan i stvaran. Pokušajte ne izgubiti strpljenje i ne ljutiti se.

Poslušajte kakav dijete osjeća strah. Dajte to djetetu na znanje i pokažite mu da mu želite pomoći.

Dajte djetetu vremena da prebrodi strah. To može potrajati tjednima, mjesecima ili čak i duže.

Razgovor s djecom o onome čega se boje i što ih brine može im pomoći da se ti osjećaji ublaže.

Dajte djeci jednostavna, racionalna objašnjenja kako, biste im pomogli da suzbiju brige.

Razgovarajte s djecom o tome što je vas brinulo i kako ste to prebrodili.

Nemojte djeci govoriti da se nemaju čega bojati. Time im dajete do znanja da ne razumijete što osjećaju i kako se osjećaju.

Pomozite djeci da razmisle o tome što bi im moglo pomoći da ih bude manje strah. Na primjer, ako se djeca boje mraka ili noći, razgovarajte o noćnim svjetlima, postavite igračke da im budu 'zaštita' i dogovorite se i držite se ustaljenog rada odlaska na spavanje.

Djeca često ne mogu objasniti zebnju. Možda im je teško razgovarati o strahu i brigama. Pomozite djeci da suzbiju svoj strah kroz igru. Ako se igraju doktora, na primjer, može im pomoći da prebrode strah od odlaska liječniku.

Smanjite mogućnost izazivanja straha vodeći računa što djeca gledaju na televiziji. Izbjegavajte izlagati djecu neprikladnim materijalima koji im mogu unositi brigu i strah.

Pripremite dijete za situacije za koje znate da će u njemu izazvati osjećaj zebnje. Recite djetetu tko će biti tamo, što će se događati i kome može otići ako ga bude strah. Na primjer, ako kreće u novu školu, redovito vodite dijete do škole prije nego što počne škola, provodite s djetetom vrijeme na igralištu tijekom vikenda, nađite gdje je učionica, gdje su zahodi i odredite mjesto gdje ćete se naći poslije škole.

Strah se u djetetu smanjuje ako ima osjećaj da donekle ima kontrolu u datoj situaciji. Nemojte tjerati dijete da se suočava s dubokim strahom. Pomozite mu da bude manje osjetljivo na ono što mu izaziva strah. Na primjer ako se dijete boji velikih pasa, polako ga počnite upoznavati s psima u situaciji gdje se osjeća sigurno i pod kontrolom. Pokazujte djetetu slike pasa u knjigama, igrajte se s psom igračkom, promatrajte pse u prodavaonici kućnih ljubimaca, a kada dijete bude spremno, ohrabrite ga da pomiluje malog, prijateljski raspoloženog psa.

Pohvalite dijete za napor da se suoči sa svojim strahovima i zebnjama.

Izbjegavajte reći ili pokazati djeci da je i vas strah ili da ste zabrinuti, jer se time samo povećava njihov strah. Vaše zebnja je ponekad veća od njihove. Djeca lako osjete vašu zebnju. Razmislite o tome kako ćete prebroditi svoju vlastitu zebnju.

Kada treba potražiti stručni savjet

Iako je zebnja jako česta kod djece, roditelji bi trebali potražiti stručni savjet ako zebnja počne imati utjecaja na njihov zdrav razvoj. Ako strah ili zebnja ometa dijete u uobičajenim svakodnevnim aktivnostima i vremenom se stanje sve više pogoršava, upitajte za savjet svog liječnika opće prakse, pedijatra ili školskog pedagoga.