Razumijevanje komuniciranja koje vam upućuje vaše novorođenče

Glavni zadatak brige o novorođenčetu je pobrinuti se da potrebe novorođenčeta budu zadovoljene. Potrebe novorođenčeta su elementarne: male bebe budu gladne, umorne i uznemirene.

Beba se može osjećati uznemireno:

• ako joj je prevruće ili hladno
• ako joj treba promijeniti pelene
• ako je nešto boli (uho, stomak), kod starijih beba to mogu biti i zubi
• ako ju je strah, usamljena je ili joj je dosadno
• ako nije dobro (možda ima visoku temperaturu).

Male bebe imaju razne načine kako će privući pozornost roditelja i priopćiti svoje potrebe. Roditelji vremenom nauče što znače ti znakovi i kako trebaju reagirati. Na samom početku lako ih se može ne prepoznati ili ih krivo protumačiti. Treba vremena da se bebini znakovi dešifriraju i razumiju.

Zašto male bebe plaču

Glavni znak koji male bebe koriste kako bi pridobile pozornost je plač. Roditelj uskoro nauči prepoznati različiti plač kao znak različite potrebe. Bebe plaču samo kada im je nešto potrebno.

Male bebe ne plaču zato da bi dosađivale ili se svetile roditeljima. Bebe mogu samo osjećati. One ne mogu razmišljati, predvidjeti ili manipulirati. Ne znaju kako njihov plač utječe na druge. Znaju samo da nešto trebaju, a plač je jedini način koji imaju kako bi nekome dale do znanja što im je potrebno. Beba plače kako bi preživjela, zato roditelj treba reagirati na te znakove.

Kako sve bolje upoznajete svoje novorođenče, shvaćate da male bebe komuniciraju i na razne druge načine.

Promatranje bebinog lica može vam otkriti razne načine kojim beba komunicira. Roditelji se nauče pročitati te znakove i pretpostaviti što je bebi potrebno prije nego što zaplače. Lice male bebe je vrlo izražajno, vješto može napraviti “zabrinute” crte iznad nosa, što je kod nekih beba prva indikacija da pelene uskoro treba promijeniti. Usta male bebe su također jako izražajna, a bebe iskrivljuju usne i koriste jezik za komuniciranje.

Osim lica, male bebe koriste i svoje ručice, osobito šake, kako bi pokazale da nešto trebaju. Roditelji se nauče prepoznati da stisnute šake signaliziraju možda uznemirenost ili nastup gladi. Bebe koriste i cijelo svoje tijelo kako bi upozorile roditelje na svoje potrebe, često izvijajući leđa i trzajući nožicama.

Komuniciranje sa svojom bebom

Kao što male bebe komuniciraju s nama, i mi trebamo komunicirati s njima. Istraživanja su upozorila roditelje na to koliko je važno razgovarati, smijati se i čitati malim bebama. Roditelji često misle da pričanje i čitanje maloj bebi izgleda pomalo smiješno kad beba ne odgovara riječima. No, beba odgovara, i kao što roditelji uče prepoznati znakove koje beba pokazuje i iz njih razumjeti njene potrebe, beba isto tako daje znakove kao odgovor u svom pokušaju komuniciranja.

Male bebe kojima se govori ili čita često gledaju osobu u oči, guču ili proizvode druge zvukove i mogu komunicirati mičući ručicama, ne stisnutim šakama nego slobodnim prstićima i mogu dohvatiti svoje nožice i igrati se njima.

Bebe vole da ih se stimulira zanimljivim stvarima koje mogu gledati i svoje zadovoljstvo će izraziti opet gestikulacijom lica i tijela. Ova razmjena komunikacijskih znakova između roditelja i njihove bebe početak je brižnog odnosa, punog ljubavi, u kojem i beba i roditelji mogu uživati.

Dodir je važan znak komunikacije između roditelja i male bebe. Roditelji mogu naučiti kako će masirati bebu i naučiti iz njenog izraza i gestikulacija što joj je drago, a što nije. Brižan dodir, pun ljubavi, kao što je zagrljaj i razni drugi načini držanja bebe, osobito za utjehu, također je važan način komuniciranja i obogaćenja veze, pune ljubavi, između bebe i roditelja.